1. prosinca- Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

Što je AIDS, a što HIV?

AIDS- Smrtonosna, neizlječiva spolno prenosiva bolest od engleskog naziva Acquired Immunodeficiency Syndrome što u prijevodu znači sindrom stečene imunodeficijencije.

Istoimena bolest je krajnji i najteži stadij HIV infekcije koji uzrokuje teška oštećenja imunološkog sustava. AIDS se dijagnosticira na temelju broja CD4+ limfocita ( bijelih krvnih stanica koje su vezane na CD4 receptore) te popratnih infekcija u tijelu i malignih bolesti koje se javljaju tijekom infekcije HIV-om.

Postoji nekoliko načina prijenosa odnosno širenja bolesti i neki od njih su:

Nezaštićenim spolnim odnosom ( oralnim, vaginalnim i analnim) sa zaraženom osobom
Izravnim doticajem krvi s iglama zaraženih (podjela igala među narkomanima)
Prijenos zaraze s majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja

Ugrožene skupine podložne zarazi kojima se preporuča testiranje su:

osobe koje imaju veći broj spolnih partnera, homoseksualci, prostitutke ili partneri koji se međusobno dobro ne poznaju te prilikom odnosa ne koriste zaštitu ( nedosljedna upotreba prezervativa koji dugoročno smanjuje rizik od prijenosa zaraze)
narkomani i osobe koje uživaju korištenje opojnih droga te međusobno dijele igle odnosno pribor za injektiranje
osobe koje stupaju u spolne odnose s drugom osobom bez zaštite ne znajući njegov/ njezin HIV status
osobe koje su se susrele s drugim spolno prenosivim bolestima kao što su HPV, sifilis, gonoreja itd.
osobe koje su u periodu između 1975. i 1980. primile transfuziju krvi prije standardne provjere uzoraka krvi na HIV

HIV- Virus koji uzrokuje AIDS od engleskog naziva Human Immunodeficency Virus što u prijevodu znači virus humane imunodeficijencije. Postoje dva tipa virusa, HIV-1 i HIV-2 te spadaju u porodicu retrovirusa koji ulaskom u ljudski organizam napadaju posebnu vrstu bijelih krvnih stanica poznatih kao CD4+ limfociti i umnožavaju se, uništavaju zdrave stanice te dovode do slabljenja imunološkog sustava. Bez istoimenih CD4+ limfocita javlja se visoka vjerojatnost da će se u tijelu pojaviti određene infekcije ili tumori što predstavlja najveću opasnost za organizam zaražen HIV-om.

Također je bitno naglasiti načine na koje se HIV virus NE MOŽE prenijeti:

ljudskim kontaktom kao što je rukovanje, grljenjem i sl.
kontaktom ili korištenjem javnog toaleta, telefonske govornice, javni prijevoz ( ručke u tramvaju, busu, autobusu)
kihanjem i kašljanjem
frizerskim i kozmetičkim tretmanima
putem domaćih ili divljih životinja kao niti ubodom insekta

Otkrivanje zaraze i simptomi bolesti

Jedini način kako bismo saznali da li je osoba zaražena HIV virusom je testiranjem krvi ili sline. Većina zaraženih godinama ne pokazuju nikakve simptome, a nekolicina može dobiti neke od simptoma u periodu inkubacije 1-6 tjedana nakon zaraze. Neki od znakova koji mogu sugerirati da se radi o HIV infekciji su:

osjećaj umora i opće slabosti, osipi po tijelu i groznice te povišena tjelesna temperatura
nagli gubitak težine, suhi kašalj, jako noćno znojenje
otečeni limfni čvorovi ( najčešće na vratu, ispod pazuha, preponama)
dijareja koja traje dulje od tjedan dana, neobične ranice u ustima i grlu, upala pluća, gubitak pamćenja i depresija

Navedeni simptomi obično traju između 3-14 dana, a nakon što nestanu zaražena osoba može imati ili nemati navedene simptome godinama. Stoga je vrlo važno testirati se i otkriti zarazu na vrijeme kako bi se s liječenjem krenulo što ranije. Također je važno navesti da osim navedenih simptoma postoje i specifični simptomi prema kojima je dijagnoza samog virusa puno lakša:

gljivične infekcije jednjaka, mozga i pluća
tuberkuloza, nepodnošenje hladnoće te gubitak mišićne mase
demencija, sindrom propadanja, herpesi
bolovi u zglobovima, ukočenost, bolovi u kostima te osjetljivost na svijetlo
kaposijev sarkom- rak koji uzrokuje bezbolne crvene ili ljubičaste mrlje na koži ili u ustima
određene infekcije koje zdrav organizam može spriječiti ili preboljeti ali slab ne može, kao što su pneumonija, citomegalovirus ili toksoplazmoza

Važno je naglasiti kako za AIDS i sam HIV virus nema lijeka kao niti cjepiva stoga je vrlo važno otkriti virus što ranije, kako bi se uz korištenje lijekova za HIV- antiretrovirusni lijekovi usporile infekcije koje napadaju zdrava tkiva u organizmu te tako dovode do AIDS-a.

Liječenje HIV infekcija

Iako je sam HIV virus, kao i AIDS neizlječiv, liječnici koriste lijekove za HIV- antiretrovirusne lijekove kako bi usporili infekcije u organizmu koju uzrokuje zaraza HIV-om. Takvi lijekovi zaustavljaju sam virus da se duplicira i šiti u organizmu te smanjuje njegovu količinu u krvi . Oboljeli najčešće koriste nekoliko vrsta antiretrovirusnih lijekova jer lijekovi za HIV najbolje djeluju u skupinama te se moraju koristiti do kraja života.

Ako bolesnik uzima lijekove točno onako kako je liječnik propisao, moguće je dugo živjeti sam HIV infekcijom. U svrhu borbe protiv AIDS-a razvijeni su brojni lijekovi kao što su:

Zidovudin ( poznat pod nazivom AZT)
Didanozin
Zalcitabin
Lamivudin
Stavudin

Oblik terapije koja koristi tri lijeka, zvana trojna terapija, odnosno visokoaktivna antiretroviralna terapija (HAART, od engl. Highly Active Retroviral Therapy), pomaže ljudima s AIDS-om da žive puno dulje nego prije. Ova terapija je dovoljno jaka da može smanjiti HIV-infekciju na vrlo nisku razinu i može tu razinu održavati duže vremena nego prije. Također liječnici koriste antibiotike za liječenje popratnih sekundarnih oportunističkih infekcija i radioterapiju, kemoterapiju i alfa-interferon injekcije ukoliko se prilikom zaraze razvije Kaposijev sarkom ili neki drugi oblik karcinoma tj. tumora.

Prognoze liječenja su puno bolje ukoliko se zaraza otkrije na vrijeme a bolesnici duže žive i imaju bolju kvalitetu života zahvaljujući novim metodama liječenja. Iako se svakodnevno nastavljaju istraživanja novih lijekova kao i razvoja cjepiva ukoliko ste bili izloženi nekom od rizičnih faktora ili prepoznajete neki od navedenih simptoma svakako posjetite svog liječnika. Prema zakonu, rezultati testiranja drže se u strogoj tajnosti izmeću pacijenta i liječnika.

HIV i AIDS u Republici Hrvatskoj

U nastavku donosimo nekoliko podataka vezanih za oboljelu populaciju u Hrvatskoj za 2021. godinu:

u 2021. godini prema podacima iz Registra za HIV/ AIDS 58 pacijenata je ušlo u skrb od bolest te 91% odnosno 53 osobe bili su muškarci
oko 50% zaraza otkrije se u kasnom stadiju HIV infekcije kada su osobe već oboljele od AIDS-a
posljednjih se godina u Hrvatskoj na godišnjem nivou bilježi oko 100 novodijagnosticiranih slučajeva infekcije, što Hrvatsku svrstava u zemlje s niskom učestalošću infekcije
prosjek Europske unije iznosi 5,4 oboljele osobe na 100000 stanovnika
najveći postotak prijavljenog puta prijenosa zaraze je spolni odnos između muškaraca ( 78%)
udio zaraženih putem injektiranja droga iznosi 4%
u Hrvatskoj je na petnaestak lokacija dostupno dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV u zavodima za javno zdravstvo te u zajednici (u suradnji s organizacijama civilnog društva) gdje se osobe koje su izložene većem riziku zaraze HIV-om ili koje žele provjeriti HIV status mogu anonimno i besplatno testirati

Prevencija zaraze HIV virusom

Način za prevenciju bolesti i zaraze zahtjeva izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja te zahtijevanju samodisciplinu i snažan karakter. Ponekad se čini kako sama prevencija bolesti ograničava ljudsku osobnost, no mjere prevencije su se pokazale djelotvorne i učinkovite te spašavaju ljudske živote.

Najvažnije mjere koje je posebno bitno istaknuti

nemojte se upuštati u seksualne odnose s osobama za koje se sumnja ili se zna da su HIV-pozitivni te osobama koje imaju više seksualnih partnera ili često mijenjaju partnere
izbjegavajte koristiti intravenske droge i upuštati se u odnose s narkomanima te dijeliti pribor ( igle ili šprice) s drugima
prilikom seksualnih odnosa obavezno koristiti zaštitu ( prezervativ) od lateksa te ih koristiti ispravno kako nebi došlo do pucanja ili curenja iako niti takav oblik zaštite ne nudi stopostotnu zaštitu od zaraze i trudnoće
prilikom odnosa ne koristiti lubrikante na bazi ulja jer mogu značajno oslabiti kvalitetu prezervativa
prilikom kontakta s krvlju ili tjelesnim tekućinama zaražene osobe obavezno nositi rukavice
lijekovi za prevenciju zaraze virusom ( predekspozicijska profilaksa- PrEP) također se mogu koristiti, no međutim takvi lijekovi su skupi i najčešće ih koriste osobe sa visokim rizikom infekcije kao što su partneri osobe zaražene HIV-om
prakticiranje sigurnih seksualnih odnosa bilo koje vrste i apstinencija kao najsigurniji način zaštite od prijenosa
HIV pozitivne žene ne bi trebale dojiti svoje dijete

S pravne, moralne i etičke strane gledišta , sve osobe zaražene HIV-om morale bi o tome obavijestiti svog partnera ili potencijalnog seksualnog partnera te prilikom spolnog odnosa izbjegavati izmjenu tjelesnih tekućina i koristiti kontracepciju kako bi zaštitili svog partnera. Ako već imate HIV- infekciju možete spriječiti širenje na druge ljude prakticiranjem sigurnih seksualnih odnosa i ne dijeljenjem intravenskog pribora.

Što mi možemo učiniti za oboljele u svojoj blizini?

razbiti mitove i predrasude te se informirati o HIV infekcijama u stručnoj literaturi te o tome razgovarati
sa svojim spolnim partnerima / partnericama razgovarati o zaštiti
ukoliko se dogodila situacija koja predstavlja rizik za zarazu testirati se što ranije i potražiti savjet o daljnjem tijeku ishoda testiranja
poštivati druge i pružiti podršku u obiteljskoj, radnoj ili životnoj sredini ukoliko saznate da netko Vama blizak boluje od HIV infekcije
kao podrška oboljelima, na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a ( 1. prosinca) nositi crvenu vrpcu u znak podrške svima koji žive s HIV-om

Tekst napisala: Ivana Klišanin