Epilepsija u 7 točaka
1. Epilepsija ili epileptički napad
Epilepsija je poremećaj u radu stanica u kori mozga koje postaju podražljive električkim impulsima te dovode do epileptičkih napadaja. Epileptički napad ometa normalnu funkciju rada mozga i dovodi do poremećaja svijesti, nevoljnih kretnji i konvulzija. Epilepsija se dijagnosticira u bolesnika koji imaju dva ili više epileptička napada koji nisu povezani sa stresnim faktorima koji izazivaju napadaje ( npr. hipoksija, hipoglikemija ili febrilitet kod male djece). Dakle, dijagnoza epilepsije se postavlja na temelju nekoliko naznaka koje se povezuju u jednu cjelinu. Prva i najvažnija je da je epileptički napadaj jedan simptom, a epilepsija je poremećaj, najčešće kronični kod kojeg se epileptički napadaji ponavljaju.
2. Uzroci i simptomi te vrste napadaja
Uzroci bolesti mogu biti razni poremećaji središnjeg živčanog sustava ( autoimune bolesti mozga, ishemija mozga, tumori, edemi, prirođene anomalije, traume mozga, infekcije središnjeg živčanog sustava, metabolički poremećaji, uzimanje određenih lijekova/ droga..)
Međutim, značajan broj epilepsija su tzv. idiopatske (s nasljednom osnovom) i kriptogene prirode (skrivenog, nevidljivog oštećenja).
Nasljeđivanje ima značajnu ulogu kao uzročni čimbenik. Međutim, nasljeđivanje je vrlo složeno i raznoliko te se mali broj epilepsija nasljeđuje direktno s roditelja na dijete.
Epileptičke napade možemo podijeliti u nekoliko vrste a najčešće se događaju generalizirani napadaji koji se očituju potpunim gubitkom svijesti, grčenjem mišića prilikom kojih se bolesnik može ugristi za jezik ili pomokriti.. Nakon samog napada javlja se smetenost u ponašanju, glavobolje, duboki san te osjetljivost u mišićima..
Parcijalni napadi mogu biti jednostavniji i kompleksni. Kod navedenih napadaja bolesnik je svjestan ili djelomično svjestan okoline oko sebe. Tijekom napadaja bolesnici mogu zuriti, izvoditi automatske nesvrsishodne radnje, ispuštati čudne zvukove, braniti se. Incidencija psihijatrijskih poremećaja je veća u bolesnika s temporalnom epilepsijom nego u općoj populaciji. Psihološke probleme ima 33% bolesnika, 10% shizofreniju ili depresivnu psihozu.
3. Postavljanje dijagnoze
Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju više čimbenika od kojih su najvažniji:
* Detaljna anamneza bolesnika ( saznaju se da li u obitelji postoje iste ili slične bolesti, saznati da li su i koje bolesti prethodile napadaju te da li je postojala trauma glave, kada se i gdje napadaj dogodio..)
* Detaljan neurološki pregled ( fizikalni pregled bolesnika i laboratorijske pretrage kao što su anatomske abnormalnosti npr. tumori, CT mozga, magnetna rezonanca, lumbalne punkcije, jetreni testovi, ureja, kreatinin, glukoza u serumu..)
*Učiniti elektroencefalografsko snimanje – EEG
Najvažnija je laboratorijska metoda pretrage u epileptologiji, ali je važna i u dijagnostici brojnih drugih bolesti, te u analizi poremećaja spavanja. EEG je bezbolna i jednostavna metoda pretrage. Važna je kao potvrda dijagnoze epilepsije i za određivanje oblika epileptičkog napadaja odnosno epilepsije.
Tijekom napadaja treba spriječiti ozljede oslobađajući vrat od zategnute odjeće i stavljanjem jastuka ispod glave. Nije dobro pokušavati rukama sprječavati ugriz jezika jer može ozlijediti zube bolesnika ili prste osobe koja pokušava pomoći. Bolesnike bi trebalo položiti na bok radi prevencije aspiracije. Potrebno je poučiti kolege s posla i članove obitelji o ovim postupcima.
4. Što je to „aura“ epileptičkih napadaja?
Aura predstavlja upozorenje odnosno predosjećaj. Radi se o čitavom nizu različitih diskretnih simptoma i naznaka, koje prethode manifestiranom napadaju kojega vidi i okolina.
Teško ih je nabrojiti jer su brojni: osjećaj iskrenja, čudnog mirisa i okusa, bijesa, iznenadne velike žalosti, čudni zvučni signali, mučnina s povraćanjem, trnjenje ruku, nemotivirani pokreti, različiti neobični osjeti, osjećaj da je nešto maleno ili veliko što ne odgovara stvarnosti, osjećaj da je nešto već viđeno ili nikad viđeno, osjećaj propadanja, iznenadno lupanje srca itd. Te simptome mala djeca ne mogu objasniti kako bi upozorili roditelje ili okolinu o napadaju koji slijedi. Koji će se od ovih diskretnih simptoma javljati ovisno je o dijelu mozga iz kojega potječe napadaj i koji je odgovoran za funkcije koje se manifestiraju u auri.
5. Posttraumatski epileptički napadaji
Posttraumatska epilepsija (PTE) najčešće nastaje kao komplikacija teške, ali ponekad i lakše traume glave, a ukoliko se ne liječi adekvatnim lijekovima (antiepilepticima) može izazvati i dodatno oštećenje traumatiziranog mozga.
Traume glave najčešće nastaju u prometnim nezgodama, padovima sa visine ili udarcima tvrdim ili oštrim predmetima u glavu, kao posljedica ranjavanja. Pojava epilepsije nakon traume glave zavisi od mehanizma ozljeđivanja i intenziteta traume a interval od traume glave do pojave kasne PTE iznosi od 1 tjedna do 7 i više godina.
6. Liječenje epileptičkih napadaja i epilepsija
Terapija rješava napadaje 1/3 bolesnika, a učestalost napadaja smanjuje za >50% u ostale 1/3 bolesnika. Oko 60% bolesnika čiji su epileptični napadaji dobro kontrolirani zahvaljujući lijekovima antiepilepticima (AEL) mogu prestati s terapijom i biti bez napadaja.
Također se preporučuje uzimanje dodataka prehrani među kojima su najvažniji vitamini B skupine i magnezij.
Najbolje liječenje je uklanjanje uzroka kad god je moguće. Ukoliko se uzrok ne može utvrditi ili ukloniti potrebni su AEL, osobito nakon drugog napadaja. Ipak, kad se analiziraju rezultati liječenja kod velikog broja osoba s različitim oblicima epilepsije, može se reći da se da se napadaji ne pojavljuju kod oko 2/3 onih koji redovito uzimaju terapiju.
7. Epilepsija u svijetu i Republici Hrvatskoj
26. ožujka je “ljubičasti dan”, dan kad se širom svijeta ljubičastom bojom iskazuje solidarnost s osobama koje imaju epilepsiju. Obilježava se na svim kontinentima i u više od stotinu zemalja svijeta te je proglašen najutjecajnijim međunarodnim danom u svrhu podizanja razine osviještenosti o epilepsiji.
U Hrvatskoj djeluje i Hrvatska udruga za epilepsiju osnovana 1997. godine, a prvi predsjednik bio je prim. dr. Drago Škarpa. Iste godine Udruga je postala punopravni član Međunarodnog biroa za epilepsiju - International Bureau for Epilepsy. Cilj Udruge je unaprjeđenje kvalitete života, kako svih osoba s epilepsijom, tako i njihovih obitelji, te omogućivanje boljeg razumijevanja prirode epilepsije i potrebe osoba s epilepsijom.
Tekst napisala: Ivana Klišanin