Sifilis (lues) kronična je spolno prenosiva zarazna bolest. Uzrokuje ju bakterija Treponema pallidum  te zahvaća različita tkiva i organe.

Osim spolnim putem, uzročnik se prenosi i transfuzijom te u trudnoći s majke na dijete (što može uzrokovati porođajne malformacije). Pošto uđe u tijelu kroz oštećenu kožu ili sluznicu (spolovila, ustiju), zahvaća obližnje limfne čvorove te se krvlju širi po cijelom tijelu.

Povijest

Prema nekim hipotezama sifilis je na europskom tlu prisutan više tisuća godina, dok drugi smatraju kako je bolest u Europu stigla s Kolumbovim mornarima iz Amerike. Krajem 15. stoljeća buknula je velika epidemija u Italiji te se proširila gotovo po cijeloj Europi, uključujući i hrvatske krajeve. Vjeruje se kako su je proširili španjolski vojnici iz redova francuske vojske kralja Karla VIII., otkuda i naziv francuska bolest. U 18. i 19. stoljeću ovo je i dalje bila vrlo česta bolest, no upotrebom antibiotika početkom 20. stoljeća značajno je opala njena učestalost.

U moderno vrijeme broj oboljelih od sifilisa dosegnuo je svoj vrhunac u vrijeme Drugog svjetskog rata te u razdoblju od 1960-ih do 1980-ih godina, naročito među muškom homoseksualnom populacijom. Potom je epidemija AIDS-a povećala opću svijest o spolno prenosivim bolestima te uporabu prezervativa. Time se smanjio i ukupni broj slučajeva sifilisa. Premda se na sifilis gleda kao na bolest prošlosti, brojke u Hrvatskoj u posljednje su vrijeme zabrinjavajuće. Tako se, prema podacima HZJZ-a iz 2021. godine, godišnje prijavi 40-ak slučajeva sifilisa te je taj je broj u stalnom porastu posljednjih godina. Kao i kod prevencije drugih spolnih bolesti, najvažnije je izbjegavati rizična ponašanja poput čestog mijenjanja spolnih partnera i prakticiranja spolnih odnosa bez prezervativa te dijeljenja pribora za injektiranje kod intravenskih ovisnika.

Simptomi primarnog stadija

Nakon vremena inkubacije koje iznosi 1-13 tjedana (prosječno 3-4 tjedna) javljaju se primarni simptomi. Razvija se bezbolna rana, tvrdi čir uzdignutih rubova (čankir) na mjestu infekcije (penis, stidnica, rodnica, grlić maternice, usne, usta, jezik, grlo, anus, prsti). Čankir započne kao malo crveno uzdignuto područje, no brzo se pretvori u otvorenu ranu koja ne krvari, no kada se trlja cijedi se jako zarazna bistra tekućina. Obližnji otečeni limfni čvorovi također su bezbolni. Bezbolna rana ubrzo zacijeli te u 50% slučajeva oboljeli nisu niti svjesni da su zaraženi te djeluju potpuno zdravo.

Sifilis je spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Treponema pallidum koja napreduje kroz tri stadija, zahvaća različite organske sustave te može trajati godinama i uzrokovati oštećenja mozga, srca, rijetko i smrt, a liječi se penicilinom.

Simptomi sekundarnog stadija

U sekundarnom stadiju (u jedne četvrtine slučajeva počinje dok je još aktivan čankir) 6-12 tjedana nakon infekcije počinje se razvijati kožni osip. Može trajati kratko, ali i odužiti se mjesecima te se pojaviti ponovno. Čak i ako se osobu ne liječi, osip obično nestane. Često se javljaju rane u ustima, povećanje limfnih čvorova po čitavom tijelu te, rjeđe, upala očiju, kosti i zglobova. Može se pojaviti i upala bubrega, što uzrokuje proteinuriju (gubitak bjelančevina mokraćom), kao i upala jetre i posljedično žutica. Mali broj oboljelih razvija i akutni sifilitični meningitis, upalu moždane ovojnice koja uzrokuje ukočen vrat, glavobolju i gluhoću. Na koži koja okružuje sluznice može doći do razvoja izuzetno zaraznih uzdignuća, koja mogu splasnuti i postati mutno ružičasta ili siva. Također, nerijetko otpada dlaka u komadima, a ostali simptomi uključuju iscrpljenost, vrućicu, anemiju, mučninu i gubitak apetita.

Nakon oporavka od sekundarnog stadija započinje latentni stadij. U njemu nisu prisutni simptomi te može trajati nekoliko godina, desetljeća ili do kraja života. Rano u latentnom stadiju ponekad je moguć povratak zaraznih rana.

Simptomi tercijarnog stadija

U tercijarnom stadiju, 3 do 5 godina nakon zaraze, osoba nije zarazna, ali može doći do razvoja simptoma koje svrstavamo u tri skupine.

Za danas rijedak benigni tercijarni sifilis karakteristični su sifilidi ili gume, čvorovi koji polako rastu, postupno zacjeljuju. Mogu se pojaviti gotovo bilo gdje na tijelu te ostavljaju ožiljke. Ukoliko zahvate kosti dovode do jakih bolova.

Srčanožilni sifilis može uzrokovati aneurizmu aorte (proširenje ili oslabljenje glavne arterije koja izlazi iz srca) ili propuštanje zaliska aorte, što dovodi do zatajenja srca (nemogućnosti srca da adekvatno opskrbi tijelo krvlju), bolova u prsima ili čak smrti.

Učestalost neurosifilisa među ljudima s neliječenim sifilisom iznosi oko 5% te se dijeli na meningovaskularni, paretični i tabesni. Simptomi su vrlo raznoliki, a uključuju: vrtoglavicu, gubitak pamćenja, oteknuće vidnog živca, paralizu jednog uda ili polovice tijela, epileptične napadaje, propadanje mišića, depresiju, nagle promjene raspoloženja, gubitak shvaćanja, nesigurnost u hodu, impotenciju, tremor, grčeve, gubitak osjeta u stopalima.

Dijagnoza

Liječnik dijagnozu  postavlja na temelju simptoma te pomoću laboratorijskih pretraga i fizikalnog pregleda. Postoje jednostavni, ali manje precizni testovi probira te pouzdaniji test na protutijela na bakteriju koja uzrokuje sifilis. Osim navedenih testova, koji se rade na uzorku krvi, moguće je prepoznati bakteriju pod mikroskopom u uzorku bistre tekućine iz rana na koži.

Liječenje i prognoza

Osobe s primarnim ili sekundarnim siflisom zarazne su i moraju izbjegavati spolne kontakte do kraja terapije. Terapiju, osim oboljelih, trebaju, nakon testiranja na protutijela u krvi, provoditi njihovi spolni partneri. Potencijalno su zaraženi svi spolni partneri unatrag 3 mjeseca od razvoja simptoma primarnog, odnosno godinu dana od razvoja simptoma sekundarnog sifilisa.

Liječenje se provodi penicilinskim antibioticima, najčešće intravenski, a osobe alergične na penicilin, liječe se peroralno (na usta) antibioticima doksiciklinom ili tetraciklinom.

Više od polovice ljudi sa sifilisom u ranim stadijima nakon početka liječenja dobiju tzv. Jarisch-Herxheimerovu reakciju koja uključuje osjećaj opće bolesti, vrućicu, glavobolju i drhtavicu. Pretpostavlja se da do nje dolazi zbog naglog propadanja velike količine bakterija uslijed terapije antibioticima.

Prognoza nakon liječenja sifilisa primarnog, sekundarnog i latentnog stadija je odlična. Kod tercijarnog stadija prognoza je slaba pošto postojeće oštećenje srca ili mozga teško može biti  popravljeno. Nažalost, jednom kada se sifilis prebolio i izliječio, to ne predstavlja dugoročnu zaštitu, već je moguće ponovno se zaraziti.

Blog napisao: Tomislav Kaurloto