Intervju o celijakiji

1. Što je celijakija ?

Celijakija ili glutenska enteropatija, kronična je bolest koja primarno zahvaća tanko crijevo, ali se manifestira simptomima sa strane raznih organskih sustava. Nastaje kao imunološka reakcija organizma na gluten (sastojak pšenice, ječma, raži i njihovih hibrida) u jednog dijela osoba s genetskom predispozicijom. Naime, u općoj populaciji 30-40% osoba ima gene zbog kojih mogu razviti celijakiju, no svega 1-3% osoba je zaista i razvije, u različitoj životnoj dobi. Zašto se kod nekih osoba koje imaju gene razvije celijakija, a u drugih ne, za sada još nije do kraja poznato. Zasigurno postoje dodatni okolišni faktori koji na to utječu.

2. Koja je razlika u odnosu na alergiju i intoleranciju na gluten?

Celijakija nije isto što i alergija i intolerancija (preosjetljivost na gluten). Kod celijakije pozitivna su sljedeća protutitijela (anti ttG, anti DGP, EMA) te je narušena struktura crijevnih resica po određenom tipu. Kod alergije imamo drugu vrstu reakcije gdje su pozitivna IgE specifična protutijela nekada na gluten, a nekada samo na pšenicu (neovisno od glutena). Može se manifestirati također probavnim i kožnim simptomima te tako simulirati celijakiju Alergija je često prolazna, i javlja se najčešće u djece u prvih par godina života, čak nekada i u isključivo dojenih koji nemaju izravan doticaj s glutenom, ali ima majka koja ga jede. Celijakija za razliku od alergije ne može nastati bez izravnog unosa glutena i nije prolazna bolest. Treći poremećaj koji imamo vezano za gluten je intolerancija ili preosjetljivost, gdje osobe imaju razne simptome sa strane probavnog trakta kada jedu gluten, ali su svi testovi (protutijela za alergiju i celijakiju) negativni. Takvim osobama obično ne smetaju male količine glutena, što nije slučaj kod celijakije.

3. Celijakija je bolest brojnih lica i ponekad je teško postaviti  dijagnozu na početku pojave simptoma.  Koliko kasnija dijagnoza ima utjecaja na uspješnost liječenja?

Bilo kada da se otkrije celijakija, ako se  provodi stroga bezglutenska prehrana, to dovodi do regresije simptoma. Nekada ta regresija nastupi brzo, a nekada ipak treba veći vremenski period od više mjeseci da se sve normalizira. U dijela bolesnika kod kojih se ne otkrije celijakija na vrijeme, tj. u fazi dok rastu, može doći do ometanja rasta i ako se dijagnoza prekasno postavi, rast se više ne može nadoknaditi.

4. Jesu li simptomi bolesti ograničeni samo na simptome vezane uz crijeva ili na ostale organske sustave?

Za celijakiju kažemo da je bolest sa 100-tinu lica budući su simptomi vrlo različiti. U grubo ih dijelimo na one sa strane probavnog trakta i one koji to nisu (ekstraintestinalni).

Sa strane probavnog trakta najčešće vidimo: kronični proljev, napuhnutost trbuha, slab prirast na tjelesnoj masi, ponavljane bolove u trbuhu, mučninu, povraćanje i opstipaciju (zatvor). Od tegoba sa strane drugih organskih sustava nalazimo: nizak rast, odgođeni pubertet, izostanak prve menstruacije, ponavljane afte u ustima, oštećenje zubne cakline, tvrdokorna anemija, neobjašnjivo povišene jetrene probe, osteopenija i osteoporoza, bolovi u zglobovima, kožne promjene tipa herpetiformnog dermatitisa, kronični umor, razdražljivost, glavobolja i još niz drugih. Dio bolesnika nema nikakve simptome, iako ima oštećenje crijevnih resica i rizik za komplikacije te je i njih važno pronaći. Stoga, kada dijagnosticiramo celijakiju kod oboljelog testiramo obavezno i braću i sestre bez obzira imaju li ili ne simptome.

5. Koji su simptomi celijakije kod djece i jesu li različiti u odnosu na simptome kod odraslih?

Kod male djece češće viđamo tipične gastrointestinalne simptome poput slabog napretka na tjelesnoj masi, nadutosti i kroničnog proljeva. Kod starije djece i odraslih češće viđamo ponavljane bolove u trbuhu, zatvor, mučninu i simptome koji nisu sa strane probavnog trakta.

6. Postoji li i provodi li se probir na celijakiju?

Za probir na celijakiju mogu se rabiti takozvani „screening“ ili „probir testovi“ namijenjeni upravo tome. Oni su brzo gotovi i jednostavni, tj. rade se iz kapilarne krv (prsta). Bitno je da takvi testovi imaju deklarirano da određuju ukupni IgA, pored anti tTGIgA, jer su samo u tom slučaju sigurni, tj. ako su negativni bolest se može isključiti s visokom sigurnošću. Ako su pozitivni, to još uvijek ne znači zaista celijakiju, već se radi dalja preciznija obrada, vođena od strane pedijatra ili interniste gastroenterologa.

Ciljani serološki probir radi se u skupinama koje imaju općenito veći rizik za celijakiju. To su prvi srodnici, zatim bolesnici s nekim drugim autoimunim bolestima (štitnjače, šećerna bolest), djeca sa syndromom Down itd.

7. Kako se celijakija liječi i koje su komplikacije bolesti?

Celijakija se liječi isključivo strogom bezglutenskom prehranom, koja podrazumijeva da se iz jelovnika isključi sva hrana koja sadrži gluten, pa čak i u tragovima. Gluten je inače sastojak pšenice, ječma i raži te njihovih hibrida (pir, kamut, bulgur, durum). Oboljelog je vrlo važno dobro educirati o provođenju bezglutenske prehrane, jer osim što je bitno znati gdje glutena prirodno ima ili nema, potrebno je dodatno znati tumačiti deklaracije tvorničkih proizvoda i  izbjegavati moguću kontaminaciju glutenom kod izbora, skladištenja i pripreme hrane. Sigurni tvornički proizvodi su oni koji prema europskoj regulativi sadrže manje od 20mg /kg glutena, a označeni su na jedan od sljedećih načina:

1. „bez glutena“ 
2. znakom prekriženog klasa (vidi sliku niže)

3. < 20mg/kg glutena

Ukoliko se bolest ne liječi, ili se ne liječi dobro, čak i u situacijama kada vidljivih simptoma nema postoji rizik kasnih komplikacija. To su prije svega maligne bolesti u odrasloj dobi: limfomi, tumori jednjaka i crijeva, za koje se pokazalo da su učestaliji u osoba s neliječenom celijakijom nego u ostalih.

8. Probiotici i celijakija – imaju li koristi u liječenju?

Probiotici ne liječe celijakiju, međutim svakako su kao i kod ostale opće populacije korisni su za dobar oporavak i održavanje zdrava crijevne mikrobiote. Kao i kod drugih dijetetski proizvoda /suplemenata bitno je gledati deklaracije da se kod uzimanja takvih preprata izbjegnu oni koji sadrže gluten.

9. Preporučujete li suplementaciju kod djece oboljele od celijakije?

Djeca, ali i odrasli koji razviju celijakiju, pogotovo u fazi otkrivanja bolesti zbog slabije apsorpcije ponekad imaju manjak nekih vitamina i minerala. To su najčešće vitamin D i željezo. Po dijagnosticiranju bolesti obavezno se provjeravaju njihove razine, te po potrebi radi suplementacija. Kod suplemenata se pazi da se radi također o bezglutenskim proizvodima, tj. instruira se bolesnike i roditelje djece oboljele da se koriste oni proizvodi koji nemaju gluten kao sastojak. To je također važno znati i za ljekarnike.

10. Koliko su redovne kontrole važne u praćenju tijeka bolesti kod djece?

Redovne kontrole su izuzetno važne kako bi se pratilo ima li simptoma bolesti i provodi li se bezgutenska dijeta dobro. Čak i kada vidljivi simptomi nestanu, prate se protutijela iz krvi, akod djece obavezno i rast i razvoj te ulazak u pubertet kako bi bili sigurni da je liječenje dobro. U pubertetskoj dobi su nešto češće kontrole budući da je to dob puna izazova i nekada popuštanja bezglutenske prehrane.

11. Kako mi kao ljekarnici možemo pomoći u skrbi za oboljele pacijente?

Ljekarnici svakako trabaju poznavati označavanje bezglutenskih proizvoda i kako ga tumačiti. Važno je da kod potražnje za dijetetskim proizvodima/ suplementima pregledaju dekalaraciju i nude one koji ga sigurno ne sadrže.

Što se tiče lijekova, također je poželjno u sastavu pročitati sadrže li gluten, mada ga većina ne sadrži. Označavanje oznakom „bez glutena“ za lijekove dozvoljeno je ukoliko je količina glutena u istima manja od 20 ppm. Ako lijek sadrži gluten, njegova količina po pojedinoj tableti trebala bi biti navedena u uputama koje dolaze uz lijek. Za lijekove koji su diskutabilni, liječnik koji ih je propisao treba odlučiti jesu li za korištenje ili ima sigurnija varijata koja će se propisati.

Dalje je važno znati da higijenski i kozmetički proizvodi neće utjecati na bezglutensku dijetu, jer koža kao intaktna barijera sprečava ulazak glutena u organizam, a također se zaobilazi probavni trakt. Jedino u slučaju veće količine proizvoda koji sadrže gluten, a koji bi se stalno nanoslili na veću površinu kože, koja je i oštećena može doći do poticanja stvaranja protutijela, stoga se takva uporaba ne treba prakticirati.

S dr.med.Alemkom Jaklin Kekez spec.pedij.gastr. iz poliklinike Helena, razgovarala je mag.pharm. Marijana Radionov