Intervju s psihologom- kako očuvati mentalno zdravlje?

Draga Iva,

Zahvaljujemo se na odvojenom vremenu i pristanku na razgovor  s ciljem da našim pacijentima predstavimo  i osvijestimo važnost brige o mentalnom zdravlju.

Zanimanje psiholog je vrlo kompleksno, što sve radite s pacijentima i koja je razlika vašeg djelovanja u odnosu na psihijatre?

Kao psiholog psihoterapeut s klijentima radim na poteškoćama koje mogu uključivati sve od životnih ili interpersonalnih problema pa do tretiranja poteškoća iz anksioznog i depresivnog spektra, poremećaja prehrane, ovisnosti i raznih drugih psihološka stanja. I psiholog i psihijatar mogu obavljati psihoterapiju, pri čemu samo psiholog uz to može obavljati i psihologijsko testiranje, dok samo psihijatar može propisivati lijekove.

Što je psihološka prva pomoć, a što psihoterapija?

Psihološka prva pomoć pruža se nakon kriznog događaja (primjerice potres, prometna nesreća, pljačka) te ima za cilj ublažiti posljedice krize. Tijekom pružanja psihološke prve pomoći bitno je aktivno slušati i pokazati empatiju prema osobi koja je doživjela krizni događaj te joj ako je moguće pružiti točne informacije. Psihološku prvu pomoć ne pružaju samo psiholozi i psihijatri već i educirani volonteri i laici, te je ona usmjerena isključivo na trenutnu kriznu ili stresnu situaciju. Psihoterapija je s druge strane je interakcija između psihoterapeuta i klijenta gdje se korištenjem psihoterapijskih tehnika pokušava dovesti do pozitivne promjene u životu klijenta li ukloniti ili ublažiti psihičke teškoće kod klijenta.

Puno se govori o stresu, koji su po Vašem iskustvu najjači okidači stresa danas?

Po nekim istraživanjima upravo problemi na poslu su najčešći uzroci stresa danas. Uz to, velike životne promjene, primjerice ozbiljnije bolesti, rastava, rođenje djeteta, preseljenje ili promjena posla će kod većine ljudi dovesti do doživljaja stresa. Takve potencijalne izvore stresa nazivamo stresori. Međutim, bitno je napomenuti da stresori zapravo ne „uzrokuju stres”; stres nastane kada procijenimo da nas neka situacija koju smatramo bitnom opterećuje ili da se ne znamo nositi s njom.

Drugim riječima ista situacija neće svakoj osobi izazvati stres; naše misli imaju velik utjecaj na to što će nam biti stresno i koliko će jak taj stres biti. Na koji način naše misli, stavovi ili vjerovanja mogu utjecati na naš doživljaj stresa? Uzmimo na primjer da šef na poslu iskritizira naš rad. Doživjeti ćemo puno veću razinu stresa ako pomislimo da to znači da mi ništa ne vrijedimo i nesposobni smo (ili ako povjerujemo da šef to sigurno sada misli) nego ako pomislimo da samo moramo ispraviti to što smo napravili, ali inače dobro radimo i sposobni smo ili pak ako pomislimo da je šefu samo loš dan i ta kritika zapravo nema veze s nama.

Osobe koje u sličnim situacijama pomisle na najgoru moguću interpretaciju često su i inače sklone brigama i ruminacijama. Čak i kada stresna situacija prođe često je još uvijek vrte po glavi ili se brinu oko mogućeg ponavljanja takve ili još gore situacije u budućnosti.

Na koji način stres utječe na mentalno zdravlje?

U kraćim periodima intenzivnog stresa možemo doživjeti simptome poput problema sa spavanjem, iritabilnosti, teškoće s koncentracijom, glavobolje, želučanih tegoba. Ovi simptomi najčešće sami nestanu kada se stresna situacija razriješi i ne ostavljaju dugoročne posljedice. Međutim, ako doživljavamo dugoročni, kronični stres imamo povećan rizik za obolijevanje od kardiovaskularnih bolesti, raka, poremećaja raspoloženja, ovisnosti te raznih drugih bolesti i psihičkih poremećaja.

Kako mi ljekarnici možemo prepoznati kada uputiti pacijenta na savjetovanje?

Kod osoba s kojima nemamo blizak odnos može biti teško prepoznati znakove da bi im mogla biti potrebna stručna pomoć. Ljudi često ne žele da drugi primijete da se ne osjećaju dobro te nerijetko pokušavaju sakriti svoje simptome. Neki od znakova koje bi ljekarnici mogli primijetiti su teškoće s kontroliranjem emocija (primjerice nagli izljevi plača ili ljutnje), ako osobe napomenu da imaju teškoće sa spavanjem, smanjen ili povećan apetit, da se osjećaju bespomoćno, preplavljeno obavezama ili da im je teško „isključiti misli”.

Stres vs burnout? Postoji li razlika?

Produženi kronični stres može dovesti do stanja snažne emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti koji se u svakodnevnom govoru naziva burnout, te je najčešće posljedica dugoročnog stresa na poslu. Za razliku od „običnog” stresa, burnout često zna ostati neprepoznat. Kod burnouta možda nećemo pretjerano analizirati situacije ili osjećati intenzivne emocije već ćemo se osjećati zatupljeno i demotivirano. Možemo izgubiti vjeru da se išta može popraviti, izolirati se od bliskih osoba i razviti osjećaj bespomoćnosti.

Postraumatski stres je danas česta dijagnoza. Kako psiholog u terapiji može pomoći?

Postraumatski stresni poremećaj ili PTSP je poremećaj iz anksiozni spektra koji se može javiti nakon što je osoba preživjela traumatski događaj gdje je bila izložena životnoj ugrozi ili prijetnji smrću, ozbiljnoj ozlijedi ili seksualnom nasilju (ili prijetnji od navedenih ugroza) ili je pak svjedočila kada je druga osoba proživjela takve traumatske događaje. Može se dogoditi i kod osoba koje nisu svjedočile događaju, ali su bile izložene ponavljanim i ekstremnim detaljima u vezi takvih događaja (primjerice policajci, bolničari).

Osobe koje pate od PTSP-a često doživljavaju brojne neugodne simptome poput intruzivnih sjećanja na proživljenu traumu,„fleshbackove” – disocijativna stanja gdje se osoba osjeća kao da se traumatski događaj trenutno događa, nesanicu i noćne more, eškoće u kontroliranju emocija i izbjegavanje podsjetnika na traumatski događaj. Za tretman PTSP-a, kao i za druge poremećaje anksioznog spektra, preporuča se kognitivno bihevioralna terapija.

Tijekom kognitivno bihevioralne terapije za PTSP koriste se brojne tehnike kako bi umanjili simptome i povećali kvalitetu života kod klijenta poput primjerice kognitivne restrukturiracije ili promjene neadaptivnih misli i vjerovanja koji su nastali zbog traumatskog događaja, i postupnog izlaganje podsjetnicima na traumu kako bi se smanjila anksiozna reakcija na njih.

Postoje li zaista psihosomatske bolesti?

Da, psihosomatske bolesti su itekako stvarne. Radi se o fizičkim bolestima kod kojih psihološki faktori značajno utječu na njihovo pojavljivanje, razvoj bolesti i terapijski ishod. Psihosomatske bolesti i simptomi nisu „samo u glavi” osobe, radi se o stvarnim fizičkim simptomima i bolestima koji nastaju kao rezultat interakcije tjelesne predispozicije i stresa (ili bolje rečeno, načina na koji se osoba nosi sa stresom). Stres utječe na imunološki, nervni i endokrinološki sustav što može dovesti do prvog javljanja bolesti, pogoršati postojeću bolest ili usporiti oporavak. Neke od psihosomatskih bolesti su alergijske reakcije, angina pectoris, bronhijalna astma, peptički ulkus, koronarne bolesti, esencijalna hipertenzija, kožne bolesti poput psorijaze, dermatitisa i ekcema itd.

Ljekarnici su svakodnevno izloženi stresu svakodnevnih izazova u radu s pacijentima.Kako se emocionalno ne involvirati u njihove probleme?

Osobama koje rade u pomagačkim zanimanjima često je teško pronaći balans između normalne razine emocionalne uključenosti gdje se osjećamo angažirano i motivirano pomoći i pretjerane emocionalne uključenosti koja nas opterećuje, te ako traje duže vrijeme može dovesti do osjećaja bespomoćnosti pa i burnouta. Kada osjetimo da nas rad ili interakcija s pacijentom opterećuje, dobro je zastati i zapitati se hoće li takva visoka razina emocionalne uključenosti zapravo dovesti do bolje pomoći za pacijenta. Odgovor je najčešće negativan. Bitno je objektivno razmotriti na koji način možemo pomoći pacijentu, a što prelazi naše profesionalne ili emocionalne mogućnosti i granice. Ako se radi o problemu koji mi ne možemo riješiti uputno je uputiti pacijenta da se javi odgovarajućem stručnjaku (npr. liječniku, psihologu, psihijatru).

Znamo da nema instant rješenja, ali kako dugoročno smanjiti stres na radnom mjestu?

Neke stvari koje možemo napraviti su pokušati održati zdrav stil života (zdravo se hraniti, dovoljno spavati, vježbati), održavati bliske odnose i dobar balans između privatnog i poslovnog života. Psihoterapija također može biti od velike pomoći. Kognitivno bihevioralna terapija koja se po istraživanjima pokazala najuspješnijoj za nošenje sa stresom nas može naučiti kako identificirati i promijeniti razmišljanja koja nam uzrokuju stres, naučiti zdravije načine nošenja sa stresom i kako rješavati probleme kada do njih dođe, te kako izgraditi veću otpornost na stres.

I za kraj…Vaš savjet čitateljima za živjeti sada i odmah?

Postoji mnoštvo tehnika kojima možemo izvježbati našu sposobnost da živimo u trenutku, od meditacije, midnfullnesa, vježba disanja, vođenja dnevnika … Ako nam se to čini kao prevelik zalogaj možemo početi tako da jednostavno odaberemo dio dana kada ćemo barem na kratko vrijeme ukloniti distrakcije (mobitel, laptop, TV) i obraćati posebnu pozornost na sve što radimo, bilo to druženje s bliskom osobom, pripremanje obroka ili čak pijenje čaše vode.

Iva Kuculo, mag.psyh.

Razgovor vodila: Marijana Radionov mag.pharm.