Urinarna inkontinencija u osoba starije životne dobi

Urinarna inkontinencija predstavlja neugodnu temu o kojoj starije osobe, ali i njihovi skrbnici, nerado razgovaraju sa zdravstvenim djelatnicima. Najčešće započinje s ispuštanjem nekoliko kapi urina pod naporom, zbog čega osobe počnu izbjegavati pojedine aktivnosti (poglavito sportske). S vremenom ta neugoda može dovesti i do potpunog povlačenja osobe od svih oblika društvenih aktivnosti. Budući da je inkontinencija značajnim dijelom izlječiv zdravstveni problem, u nastavku pročitajte više o najčešćim uzrocima inkontinencije kao i savjetima kako je prevenirati ili bolje kontrolirati.

Što uzrokuje inkontinenciju kod osoba starije životne dobi?

S problemom urinarne inkontinencije u starijoj životnoj dobi se češće susreću žene u odnosu na muškarce.  Dodatni rizik od razvoja urinarne inkontinencije kod starijih osoba predstavljaju i:

• ograničena pokretljivost;
• česte upale mokraćnog mjehura;
• terapija određenim lijekovima (čiji se učinak može odraziti na rad mjehura);
• neurološka oštećenja (npr. Parkinsonova bolest, multipla skleroza, moždani udar, neliječeni dijabetes)
• česti problemi sa zatvorom (opstipacijom).

Razvoju inkontinencije pogoduje kombinacija prethodno opisanih rizičnih čimbenika, kao i fizioloških promjena na razini mokraćnog sustava koje donose godine. S godinama se smanjuje kapacitet mokraćnog mjehura i brzina protoka mokraće, a povećava učestalost nevoljnih kontrakcija glatkih mišića stijenke mjehura. Također, kod žena se smanjuje duljina mokraćne cijevi, a kod muškaraca povećava volumen prostate.

Tri najčešća tipa urinarne inkontinencije i kako ih prepoznati

• Stres-inkontinencija – Najčešći je oblik urinarne inkontinencije kod starijih osoba. Posljedica je slabljenja funkcije mišića dna zdjelice. Prepoznaje se po tome što do istjecanja urina obično dolazi pri naporu npr. tijekom tjelovježbe, kašljanja, kihanja, smijanja ili podizanja teških predmeta. Najčešće su posljedica teških ili brojnih poroda, dugotrajnog kašlja (npr. kronični bronhitis) te debljine. Kod žena može biti povezan i s manjkom estrogena nakon menopauze.
• Nagonska inkontinencija – Najčešće je posljedica neadekvatne kontrole mokrenja od strane središnjeg živčanog sustava. Karakterizira ju nagla i iznenadna potreba za mokrenjem koju osoba ne može potisnuti te često ne može zadržati urin dok dođe do toaleta. Osobe obično idu često mokriti, ali u malim količinama i s jakim mlazom. Uzroci mogu biti brojni: hipertrofija prostate, manjak estrogena, bubrežni kamenci, neurološka oštećenja, depresija, itd.
• Preljevna inkontinencija – Posljedica je smanjenog nagona za mokrenjem zbog čega do ispuštanja urina dolazi tek kad je mjehur već prepunjen. Kod ovog tipa inkontinencije urin istječe gotovo neprekidno, u malim količinama i uz slabi mlaz. Kod muškaraca je nerijetko posljedica hipertrofije prostate. Također, češće se javlja kod osoba koje u terapiji imaju pojedine lijekove (npr. sedative ili određene vrste antidepresiva).

Vrlo često je slučaj da osoba ima simptome koji se povezuju s nekoliko oblika urinarne inkontinencije. Urinarna inkontinencija je moguća i kod starijih koji imaju normalnu funkciju mjehura, ali do istjecanja urina dolazi zbog otežanog dolaska do toaleta na vrijeme (npr. kod osoba s artritisom).

U mnogim slučajevima urinarna inkontinencija se može prevenirati ili jako dobro kontrolirati. Zato je važno o ovakvim stvarima pravovremeno porazgovarati sa svojim liječnikom obiteljske medicine, ginekologom ili ljekarnikom.

Savjeti za bolju kontrolu i prevenciju inkontinencije

Postoje brojni načini kako možete pomoći sami sebi ili svojim najmilijima u borbi s inkontinencijom ili prevenciji iste.

1. Obavljanje redovnih sistematskih pregleda i otvorena komunikacija s liječnikom. Rano prepoznavanje problema inkontinencije glavni je preduvjet za uspješnu kontrolu simptoma.
2. Redovita tjelesna aktivnost i vježbanje mišića zdjelice. Svaka osoba je, neovisno o godinama, sposobna za neki oblik tjelesne aktivnosti. Svakodnevno provođenje vježbi mišića zdjelice pomaže u prevenciji, ali je i neizostavni dio u terapiji inkontinencije. Vježbe se vrlo brzo i lako nauče, a pravilnim izvođenjem rezultati budu vidljivi u relativno kratkom vremenu.
3. Koristite higijenska pomagala prilagođena vašem stupnju inkontinencije. Razgovor o korištenju uložaka ili pelena većinom izaziva nelagodu kod osoba s inkontinencijom, ali oni uvelike smanjuju ograničenja i nervozu povezanu s provođenjem svakodnevnih društvenih aktivnosti.
4. Nemojte izbjegavati piti vodu kako biste spriječili bježanje urina. Smanjeni unos vode može dodatno smanjiti kapacitet mjehura i pogoršati inkontinenciju. Također, nedovoljan unos tekućine može dovesti do zatvora koji isto nepovoljno djeluje na simptome inkontinencije.
5. Izbjegavajte pića koja sadrže kofein ili alkohol. Takva pića djeluju diuretski, odnosno pojačavaju izmokravanje zbog čega mogu otežati simptome inkontinencije.
6. Prestanite ili barem smanjite pušenje. Rizik za razvoj inkontinencije je veći kod pušača zbog toga što se s godinama javlja tzv. „kronični pušački kašalj“ koji, kao i svaki drugi oblik kašlja, predstavlja opterećenje na mišiće zdjelice.
7. Potražite savjet liječnika ili ljekarnika ukoliko patite od zatvora. Jako napinjanje prilikom pražnjenja crijeva opterećuje i slabi mišiće zdjelice, što dodatno može pogoršati probleme s urinarnom inkontinencijom.

Tekst napisala: Mia Kobaš