Zajedno o zdravlju - razgovor o opeklinama kod djece
Što su zapravo opekline i kakve vrste opeklina postoje?
Opekline u djece uvijek se dogode iznenada, a nepoželjnim posljedicama mogu potpuno izmijeniti tijek djetetova života. Znanstveno je dokazana vjerojatnost da je rizik od opeklina u djece do četiri godine čak osam puta veći nego u drugim dobnim skupinama. Stoga ne čudi podatak da se više od polovice opeklina u djetinjstvu događa u djece mlađe od četiri godine, i to najčešće u vlastitom domu. Opekline u djece uvijek se dogode iznenada, potpuno neočekivano, a nepoželjnim posljedicama mogu mu potpuno izmijeniti tijek života, jer je dječja koža tanja i osjetljivija od kože odraslih. Srećom, većina opeklina su manjih površina i dubine, lako se liječe jednostavnim medicinskom postupcima i sterilnim previjanjima, i često zacijele unatoč različitim "receptima" narodne mudrosti. No, ipak je velik broj djece ozbiljno opečen, što zahtijeva hospitalizaciju i dugotrajno liječenje.
Prema dubini oštećenja opekline možemo podijeliti na četiri stupnja:
1. Kod opeklina prvog (I.) stupnja zahvaćen je samo površni sloj kože - epidermis. Klinički je prisutna hiperemija,crvenilo s laganim edemom i bolna napetost te pojačana osjetljivost opečene površine zbog podražaja perifernih osjetilnih živaca. Cijeljenje je spontano bez ožiljaka.
2. Opekline drugog (II.) stupnja zahvaćajui epidermis i dermis različitog intenziteta, a mogu biti površinske i duboke.
-Drugi A (II.A) stupanj predstavlja odvajanje površnog sloja kože s nastankom zatvorenih ili otvorenih mjehura ispunjenih tekućinom. Klinički se očituje ružičastom do crvenom bojom, vlažnom i bolno osjetljivom površinom. Opeklina cijeli bez ožiljaka i nije potrebna kirurška intervencija.
-Drugi B (II.B) stupanj predstavlja opeklinu gdje je zahvaćen duboki sloj kože, a klinički se očituje crvenkastosmeđom bojom. Dno mjehura je suho. Potrebna je kirurška intervencija, a cijeljenje je dugotrajno uz stvaranje ožiljaka.
3. U opeklina trećeg (III.) stupnja potpuno je uništen kožni sloj, a često i potkožne strukture. Nema bolnosti, a opekline su na površini suhe, blijedo sive do tamnosmeđe boje.Ne cijele spontano, pa je potrebno kirurško liječenje.
4. Opekline četvrtog (IV.) stupnja uvijek uz kožu zahvaćaju mišiće, tetive i kosti.
Zašto su opekline kod djece jedne od najtežih ozljeda?
Opekline su teške ozljede u djece, s trajnim funkcionalnim, estetskim i psihosocijalnim posljedicama. Teško opečena djeca svrstavaju se među najteže kirurške bolesnike uopće, ali njihova je prognoza dobra ako se liječe u specijaliziranim ustanovama i centrima za liječenje opeklina u djece.
Opekline u djece mogu biti uzrokovane nizom vanjskih čimbenika koji se mogu podijeliti na toplinske, kemijske, električne i radijaciju.Najčešći uzročnici su vruća voda ili vodena para, vrući predmeti, otvoreni plamen, električna struja i nagrizajuće kemijske tvari. Većina slučajeva opeklina desi se u kućanstvima i to u prisutnosti roditelja, najčešće u dane vikenda. Isti uzroci mogu izazvati oštećenja dišnih puteva i pluća, uzrokovana udisanjem vrućeg zraka ili dima (npr. kod eksplozija plina ili mješavine benzinskih para i zraka). Uglavnom, kratkotrajno djelovanje izvora toplinske ozljede čini opeklinu najčešće površnom, dok je dugotrajnije djelovanje, čak i zbog odjeće natopljene vrelom tekućinom, uzrokom dubljih i dubokih opeklina s razaranjem i potkožnog masnog tkiva, ponekad i dubljih struktura.
Zbog osjetljivosti dječje kože i kratkotrajno izlaganje izvoru prekomjerne topline može izazvati duboku opeklinu. Opekline vrućom vodom česte su u djece, a temperatura vode već od 68o C za samo jednu sekundu može izazvati opeklinu trećeg stupnja!
Liječenje opeklina često zahtjeva multidisciplinaran pristup, koji je razlog?
Liječenje teško opečenog djeteta zahtjevan je i odgovoran posao, poštujući svu potrebnu kiruršku, intenzivističku, nutritivnu, medikamentoznu, fizikalnu, psihološku i svaku drugu potporu. Kirurško liječenje opeklina u dječjoj dobi samo je jedna od važnih karika timskog pristupa. Na žalost, konačnim ishodom liječenja katkad nisu zadovoljni ni djeca, ni roditelji, a ni liječnici.
Koje su najčešće opekline u dječjoj dobi?
U stručnoj literaturi opekline su podijeljene prema uzroku nastanka na: oparotine, opekline plamenom, kontaktne opekline, opekline električnom energijom, kemijske opekline, opekline nastale radijacijom i opekline uzrokovane eksplozivnim tvarima. Svaka grupa opeklina ima svoje posebnosti.
Najčešći uzroci opeklina su toplinske prirode kao plamen i vruće tekućine: vrući napitci (vruća kava, juha, vrelo mlijeko), vruća voda iz slavine, vrela vodena para ili vruće ulje. Kontakt s vrućim predmetima (glačalo, vrela ploča štednjaka, radijator, staklo pećnice,...) uglavnom dlanovima djeteta mlađe dobi. Navedeni uzroci najčešće izazivaju opekline prvog i drugog stupnja, ali može doći i do opeklina trećeg stupnja pogotovo ako je kontakt s izvorom topline produljen. Ozljede pirotehničkim sredstvima su uobičajen uzrok opeklina u blagdansko doba.
Kemijske tvari uzrokujudo 10 % svih opeklina, većinom su to jake baze ili jake kiseline. Gotovo sve smrti izazvane opeklinama kemikalijama su posljedica gutanja istih. Najčešće se radi o sumpornoj kiselini i halogeniranim ugljikovodicima.
Opekline električnom strujom dijelese na opekline izazvane niskim naponom (nižim od 1.000 V) poput kontakta s električnim kablovima bez izolacije i neispravnim električnim utičnicama, visokim naponom (višim od 1.000 V) i opekline izazvane električnim lukom (20.000 V) prilikom penjanja na vagone na elektrificiranim ranžirnim kolodvorima).Kontakt s visokim i niskim naponom može izazvati aritmiju i srčani zastoj. Rijedak slučaj opeklina električnom strujom je udar groma.
Uzroci su kod djece najčešće zlostavljanje od strane odraslih osoba. Kod ozljeda izazvanih uranjanjem tijela u vruću vodu sumnja se na zlostavljanje djece. Ova se vrsta ozljede pojavljuje kad se donji dio tijela djeteta prisilno uroni i zadržava ispod površine vruće vode,što izaziva karakteristične simetrične opekline s jasnim gornjim rubom. Ostali znaci koji ukazuju na namjerno izazivanje opeklina su prisutnost kružnih opeklina (cigareta), opekline jednolične dubine i prisutnost drugih znakova zanemarivanja ili nasilja nad djetetom (podljevi, prijelomi).
Opekline izazvane UV zračenjem mogu biti itekako opasne. Jeste li u praksi imali slučaj hospitalizacije i/ili liječenja djeteta sa opeklinama od sunca?
Opekline od sunca, ili prekomjerno sunčanje, mogu imati štetne učinke na osjetljivu kožu djece i dojenčadi. Njihova koža je osjetljivija na oštećenja zbog tanjeg sloja epiderme i većeg udjela vode u usporedbi s kožom odraslih.
Kliničke manifestacije opeklina od sunca kreću se od blagog eritema do vrlo bolnog eritema s edemom, vezikulacijom i mjehurićima. Mjehurići ukazuju na površinsku opeklinu djelomične debljine ili, rijetko, duboku opeklinu djelomične debljine.
Eritem (crvenilo) se obično prvi put primijeti 3 do 5 sati nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti, doseže vrhunac od 12 do 24 sata, a u većini slučajeva nestaje nakon 72 sata. Područja kože koja su bila pokrivena ili zasjenjena obično su pošteđena. Kod osoba s jako pigmentiranom kožom eritem možda neće biti vidljiv, a opekline od sunca mogu se manifestirati ljuštenjem kože sljedećih dana. Pojačana osjetljivost kože na toplinu i mehanički pritisak karakteristična je i prisutna čak iu blažim slučajevima. U teškim slučajevima mogu se razviti sustavni simptomi, uključujući glavobolju, vrućicu, mučninu i povraćanje.
Klinički tijek — eritem obično nestaje za tri do sedam dana. Mjehurići zacjeljuju bez ožiljaka za 7 do 10 dana. Ljuštenje kože, deskvamacija i tamnjenje primjećuju se četiri do sedam dana nakon izlaganja.
Kako bismo zaštitili djecu i dojenčad od sunčanja, važno je poduzeti preventivne mjere:
- Držite djecu u hladu koliko god je to moguće, izbjegavajući sunce izmežu 10 i 17 sati..
- Odjenite djecu u svjetlu i laganu odjeću.
- Nanesite kremu za sunčanje s faktorom zaštite od sunca (SPF) od najmanje 30 na izložena područja kože 30 minuta prije izlaganja suncu i ponovite nanošenje svaka 2 sata ili nakon kupanja ili znojenja.
- Neka djeca nose šešire ili kape kako bi zaštitili lice i glavu od sunca.
- Nudite djeci dovoljno vode kako biste izbjegli dehidraciju.
Opekline respiratornog sustava, postoji li liječenje i mogućnost oporavka?
Inhalacijska ozljeda je pojam koji se odnosi na oštećenje respiratornog trakta ili plućnog tkiva uzrokovano toplinom, dimom ili kemijskim nadražujućim tvarima unesenim u dišne putove tijekom udisaja. Bolesnike s opeklinama gornjih dišnih putova treba rano intubirati, prije nego što se anatomija dišnih putova poremeti edemom. Osiguranje endotrahealnog tubusa je od najveće važnosti. Čađa u ustima, opekline lica i opekline tijela mogu biti korisniji prediktori inhalacijske ozljede od simptoma stridora, promuklosti, slinjenja i disfagije.
Što je sa opeklinama od struje ili petardi, djeca se nerijetko igraju sa eksplozivnim sredstvima i mogućnost ozljeda je izuzetno velika?
Petarde mogu izazvati različite stupnjeve opeklinsko -eksplozivnih ozljeda, od banalnih rana u smislu površnih opeklina koje ne zahtijevaju kirurško liječenje i cijele spontano poput ogrebotina pa sve do teških tjelesnih oštećenja s posljedično trajnim invaliditetom. Najčešće lokacije ozljeda koje nastaju uslijed direktnog, uglavnom nestručnog rukovanja pirotehnikom ili korištenja neispravnih pirotehničkih sredstva su ozljede šake, prstiju, lica, očiju i uha, posljedično vida i sluha. Teške tjelesne ozljede mogu nastati i plamenom eksplozije pirotehničkog sredstva, zračnim udarom eksplozije ili krhotinama dijelova pirotehnike. To može uzrokovati ozbiljna oštećenja bubnjića s oštećenjem sluha, razderotine i amputacije dijela ili čitavih prstiju, oštećenja oka visokom temperaturom ili stranim tijelom /dijelom pirotehničkog sredstva /, a osobito su opasne eksplozivne naprave iz kućne radinosti napravljene od dijelova više istih ili različitih pirotehničkih i/ili eksplozivnih naprava koje mogu kod aktivacije neočekivano ili nekontrolirano eksplodirati, a ako su u plastičnim, metalnim ili staklenim kućištima osim eksplozivnog i termičkog djelovanja njihove krhotine mogu izazvati i teška ozljeđivanja s različitim razinama invaliditeta i potencijalno smrtnim ishodom. Svake godine, unatoč zabranama i stalnim upozorenjima, bilježimo stradavanja djece i mladih od strujnog udara diljem Hrvatske, a posljedica su igranja po pruzi, uz prugu i penjanja na vagone. Djeca koja uspiju preživjeti strujniudar u bolnicu dolaze s izrazito teškim ozljedama koje zahtijevaju dugotrajno i kompleksno liječenje. Riječ je, najčešće, o djeci prosječne dobi 17 16 godina. Osnovne ozljede s kojima dolaze u bolnicu su opekline koje ponekad zahvaćaju čak i do 90 posto tijela zbog čega život pacijenta često ovisi o niti. Visoka temperatura uzrokuje i potkožno razaranje termičke ozljede tkiva, kože, potkože, a ponekad mišića pa čak i kosti. Dogodi li se, pak, da je strujni udar djecu odbacio s vagona na tlo, tada vrlo često govorimo viđamo i o prijelomima prijelome ruku, nogu, glave te ozljede unutarnjih organa.
Koji je najbolji način prevencije najčešćih opeklina kod djece?
Smatra se da se otprilike polovica svih opeklina mogu s lakoćom izbjeći. Programi za prevenciju opeklina su bitno smanjili broj slučajeva teških opeklina. Mjere prevencije predviđaju edukaciju djece i roditelja o opasnostima nastanka opeklinskih ozljeda kroz javnozdravstvene akcije, prepoznati moguće opasnosti za djecu u kućnom okruženju i izvan njega i na način primjeren dobi djeteta razgovarati s njima i osobnim primjerom pokazati kako postupati u tim situacijama. Zakonska regulativa također može pomoći u prevenciji nastanka opeklinskih ozljeda u djece: ograničavanje temperature vruće vode iz slavine (stručnjaci savjetuju namještanje maksimalne temperature u bojlerima ispod 48,8 °C), alarme za dim, automatske sustave za gašenje prskanjem vodom, ispravnu izgradnju objekata i odjeću otpornu na gorenje.
Smiju li se opekline , ako je koža oštećena, hladiti ili se hlađenje preporučuje samo za blaže opekline?
Za sve vrijedi zlatno pravilo: mlaz hladne vode najbolja je prva pomoć! Lokalni antiseptik i čista gaza dodatno su od koristi ako se pravodobno primijene.
Kod svih opeklinskih ozljeda( pa tako i kod ozljeda od pirotehnike) prvi je korak ublažiti osjećaj pečenja na način da opečeno mjesto treba što prije rashladiti (pod mlazom hladne vode, uranjanjem u hladnu vodu ili stavljanjem hladnog obloga, koji treba često mijenjati, ovisno o lokalizaciji opečenog mjesta). Ako je odjeća natopljena vrućom tekućinom, nakon početnog rashlađivanja treba je skinuti ukoliko je to moguće / ako se nije zalijepila uz opečenu kožu/ . Za kožu zalijepljene komade tkanine treba izrezati i nikako nasilno odvajati. Treba i dalje nastaviti s rashlađivanjem još 15-20 minuta. Treba računati na osjet pojačane hladnoće kod opečenog djeteta koje može dovesti do njihovog negodovanja i opiranja počenoj pomoći ashlađivanjem, ali treba ustrajati u započetoj prvoj pomoći jer se time mogu značajno ublažiti moguće produbljivanje i širenje opeklinske ozljede na okolne zdrave dijelove kože i potkože. Led nemojte nikada koristiti jer može nepotrebno uzrokovati duboke smrzotine kože i potkože koje rezultiraju istim teškim posljedicama kao i teške opekline. Djetetu je dobro dati neki sirup ili čepić protiv bolova / lijek kao kod povišene temperature /. Potom ozlijeđeno područje treba pokriti sterilnom gazom i zatražiti liječničku pomoć. Kod termičko-eksplozivnih ozljeda šake treba zaustaviti moguće aktivno krvarenje metodama kompresije i ranu također sterilno poviti i zatražiti liječničku pomoć.
Koje vrste opeklina se češće inficiraju i koriste li se lokalni antibiotici preventivno?
Infekcija je i dalje najčešći uzrok morbiditeta i mortaliteta kod pacijenata s opeklinama. Dijagnoza i liječenje infekcije opeklinske rane ostaje izazov zbog mnogih fizioloških značajki jedinstvenih za opeklinsku ozljedu. Različiti čimbenici povećavaju rizik od razvoja infekcije opeklinske rane, a osobe koji zadobiju teške opekline imaju osobito visok rizik od sepse opeklinske rane.
Svaka brza promjena izgleda opečene rane ili kliničkog stanja opečenog pacijenta može najavljivati infekciju opeklinske rane ili sepsu. Različite kategorije infekcije opeklinske rane karakteriziraju se na temelju kliničkih značajki i dubine invazije, što se utvrđuje pomoću kultura i histopatoloških pretraga tkiva dobivenih biopsijom opeklinske rane.
Najčešći organizmi i dalje su Staphylococcus i Pseudomonas. Ovisno o kategoriji opeklinske rane, liječenje infekcije/sepse opeklinske rane sastoji se od kombinacije čišćenja rane, debridmana, lokalne ili sustavne antimikrobne terapije i debridmana ili ekscizije opeklinske rane.
Ako se pojave mjehuri, kako postupiti?
Mjehuri od opeklina najčešće su rezultat djelovanja jako vruće tekućine po koži i ne treba ih dirati. Drugim riječima, plik od opekotine se pojavljuje kod drugog stupnja oštećenja kože. Baza im je crvena ili bjelkasta te su ispunjeni bistrom, gustom tekućinom. Sama tekućina unutar mjehura sadrži brojne citokine i faktore rasta, pri čemu određeni istraživači smatraju kako potpomažu cijeljenju rana, posebno prisutni angiogenin.
U svakom slučaju, definitivno se ne preporučuje uklanjanje ili bušenje mjehurića od strane nestručne osobe ili samog pacijenta s obzirom na komplikacije koje se mogu dogoditi. Ako dođe do nenamjernog puknuća mjehurića, isti je potrebno isprati vodom te nakon toga nanijeti antibiotsku kremu ili mast. Potom treba nanijeti sterilnu gazu kako ne bi došlo do infekcije ozlijeđenog dijela kože.
Koja su pravila prve pomoći kod opeklina i što mi kao farmaceuti možemo preporučiti, kako prepoznati kada je potrebno uputiti pacijenta liječniku?
PRVA POMOĆ - 10 ZLATNIH PRAVILA ZA RODITELJE
1. DA, maknite dijete od izvora opekline, opeklinu odmah stavite pod mlaz hladne vode!
2. DA, provjerite opće stanje djeteta, puls i disanje, pozovite pomoć.
3. DA, svucite odjeću da spriječite pregrijavanje. Ako se odjeća prilijepila za kožu, hladite sve zajedno.
4. DA, nakon dovoljno dugog hlađenja opekline pod mlazom hladne vode, hladni vodeni oblog držati do dolaska liječniku.
5. DA, obvezno konzultirajte liječnika, koji će odrediti dubinu opekline i način liječenja. Katkad se prava dubina opekline može točno procijeniti tek 48 sati nakon ozljede.
6. NE stavljajte na opeklinu nikakve praškove, masti ili neku drugu "pučku medicinu".
7. NE bušite opeklinske mjehure, niti odstranjujte mrtvu kožu.
8. NE stavljajte na opeklinu led ili zaleđene vrećice.
9. NE dopustite da opeklina bude dodatno kontaminirana - ne kašljite oko opekline i ne dirajte opečeno mjesto nečistim rukama.
10. NE liječite opeklinu bez konzultacije s liječnikom.
Zapamtite: Što je manje znanja o opeklinama, to je više hrabrosti i domišljatosti u "liječenju"!
S Prim. Zoran Barčot, dr. med., F.E.B.P.S., specijalist dječje kirurgije / MD, Consultant Pediatric Surgeon razgovarala Marijana Radionov mag.pharm.