Značaj psihoterapije u liječenju duševnog poremećaja shizofrenije

Što je shizofrenija i kako je prepoznati?

Shizofrenija označava skupinu kroničnih duševnih poremećaja koji se očituju psihozom, gubitkom veze sa stvarnošću i iskrivljenjem slike realnosti, halucinacijama i sumanutostima te profesionalnom i društvenom disfunkcijom bolesnika.

Uzrok same bolesti još uvijek nije poznat, no postoje dokazi o genetskom nasljeđivanju ali i utjecaju nekih vanjskih faktora odnosno čimbenika. Prvi simptomi javljaju se najčešće već u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, a prije nego se postavi dijagnoza, simptomi se moraju uzastopno javljati najmanje 6. mjeseci kako bi se postavila točna dijagnoza bolesti. Prema tipu šizofreniju možemo podijeliti na nekoliko vrsta:

• Paranoidna shizofrenija- obilježena je deluzijama ili slušnim halucinacijama ( lažna uvjerenja i sumanute ideje proganjanja)
• Dezorganizirana (hebefrena) shizofrenija- obilježena je dezorganiziranim govorom i ponašanjem ili neodgovarajućim osjećajima
• Katatona shizofrenija- obilježena tjelesnim simptomima uključujući nepomičnost ili pretjeranu tjelesnu aktivnosti zauzimanje neobičnih položaja tijela
• Nediferencirana shizofrenija- obilježavaju ju pomiješani simptomi bolesnika
• Rezidualna shizofrenija- obilježavaju je izraženi simptomi kao što su pasivnost, oskudna briga o sebi, gubitak inicijative i siromašni govor

Simptome bolesti možemo podijeliti na pozitivne simptome koji su obilježeni pretjeranim ili promijenjenim funkcijama dok negativni simptomi  se očituju smanjenjem ili gubitkom normalnih funkcija. Simptomi koji općenito karakteriziraju šizofreniju su:

• sumanute ideje ( nelogične, nerealne i čudne ideje, nerealne i neorganizirane misli i govor)
• halucinacije ( najčešće glasovne, pacijenti opisuju da čuju glasove u glavi)
• deluzije ( bolesnici često imaju fobije od bizarnih deluzija i umišljenih proganjanja)
• paranoja ( društvena samoizolacija i česte ideje umišljene veličine)
• gubitak motivacije i sposobnosti rasuđivanja te ravnodušnost i dr.

Liječenje shizofrenije

Prvi izbor liječenja bolesti su lijekovi- antipsihotici. Vrstu lijekova i odgovarajuće doze određuju psihijatri na temelju anamneze, odnosno dijagnoze i procjene psihičkog stanja pacijenta koji su individualni za svakog pacijenta. Također je jako važno pacijenta upoznati s problematikom istoimene bolesti kako bi mogli voditi produktivan i ispunjen život.

Terapiju koju dobiju, pacijenti bi trebali uzimati redovito čak i u fazama remisije bolesti jer tako smanjuju rizik od njezine ponovne pojave. Psihijatar je u mogućnosti prilikom posjeta pacijenta rano prepoznati pogoršanja bolesti i preventivno djelovati na njih. Važno je napomenuti da uvelike najbitnije da psihijatri uspostave dobar odnos s bolesnikom u kojem prevladavaju povjerenje i suradnja kako bi se smanjio rizik od samoubojstva i alkoholizma. Samoubojstvo je glavni uzrok prijevremene smrti među populacijom bolesnika sa shizofrenijom što objašnjava da ova bolest skraćuje životni vijek bolesnika za prosječno 10 godina. Nasilje bolesnika sa  shizofrenijom predstavlja umjerenu opasnost za društvo, a najveću opasnost predstavljaju narkomani, bolesnici s deluzijama proganjanja ili halucinacijama ali i svi oni bolesnici koju ne uzimaju propisane lijekove redovno ili uopće.

Liječenje osoba oboljelih od shizofrenije otežano je zbog negativnog stava koji postoji u društvu. Zbog predrasuda da se shizofrenija ne može liječiti, te da su oboljele osobe opasne, dolazi do nepravedne stigmatizacije i diskriminacije. Uslijed neznanja i straha društvo izbjegava osobe oboljele od shizofrenije, pa se one često izoliraju i osamljuju.

Psihijatrijsko liječenje shizofrenije

Uz terapiju antipsihoticima primjenjuje se i obavezna psihoterapija i psihosocijalni terapijski postupci. Cilj psihosocijalnih postupaka je poboljšanje psihološkog i socijalnog funkcioniranja osobe te smanjenje pojava epizoda psihoza.

Najučinkovitiji način liječenja je kombinacija lijekova antipsihotika i psihoterapije koja bolesnicima pomaže da nauče kako da pristupaju i nose se sa svojom bolesti i kako da svoje lijekove uzimaju točnu prema uputama liječnika te učinkovitije podnose životni stres.

Najčešći oblik psihoterapije je individualna ili grupna terapija u kojoj psihijatri pomažu i usmjeravaju bolesnike na osnovne društvene potrebe, omogućuju bolesnicima biti potpora tijekom liječenja te promiču prilagodbene aktivnosti u društvu koje su zasnovane na suosjećanju i razumijevanju shizofrenije kao bolesti.

Cilj psihoterapije je uspostaviti suradljiv odnos između bolesnika i njihovih članova obitelji te liječnika kako bi se bolesniku omogućilo lakše pristupanje liječenju bolesti. Liječenje shizofrenije doživotni je proces i premda nema lijeka može se liječiti kombinacijom lijekova i psihoterapije. Nažalost, petina do polovine bolesnika sa shizofrenijom koji pokazuju ozbiljne simptome ne reagira na lijekove.

Istraživači sa Sveučilišta John Hopkins pronašli su novi način liječenja pacijenata rezistentnih na lijekove korištenjem iste vrste hardvera koja se koristi za duboku stimulaciju mozga za liječenje Parkinsonove bolesti i drugih poremećaja kretanja. Ovaj postupak cilja dio mozga koji je ključno središte krugova odgovornih za kontrolu učenja, izvršne funkcije, ponašanja i osjećaje. Kada se ovaj dio mozga tretira dubokom mozgovnom stimulacijom, pokazuje potencijal za ublažavanje simptoma shizofrenije rezistentnih na lijekove.

Kod pacijenata s teškim recidivima bolesti može biti potrebna hospitalizacija ili nadzor nad krizom u bolničkom okruženju a prisilna hospitalizacija može biti nužna ako bolesnik predstavlja prijetnju samome sebi ili drugima. Usprkos najboljim rehabilitacijskim i potpornim službama društvene zajednice, mali postotak bolesnika, osobito onih s teškom dijagnozom i onih otpornih na lijekove, treba dugotrajnu skrb u institucijama ili drugi oblik potporne skrbi.

Mentalno zdravlje u Hrvatskoj

Prema zadnjih podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2021. shizofrenija se nalazi na drugom mjestu mentalnih poremećaja koji su najčešći uzrok hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja s 14,4% populacije. U 2021. godini registrirano je ukupno 28 679 hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja od kojih je 66% bilo u dobi 20-59 godina. Također, 830 300 dana bolničkog liječenja korišteno je za skupinu mentalnih poremećaja uključujući shizofreniju.

Bilježi se opadanje u ukupnom broju hospitalizacije od shizofrenije. Ukupan broj hospitalizacija 1995. godine iznosio je 6901, a 2017. taj je broj iznosio 5751, dok je prosječno trajanje liječenja po hospitalizaciji prije 22 godine bilo 96 dana, a lani 42,8. Broj hospitalizacija muškaraca bio je veći nego hospitalizacija žena (prosječno 1,5 naprema 1), a u posljednjih nekoliko godina shizofrenija i shizoafektivni poremećaji najviše se registriraju u dobi od 25 do 29 i od 30 do 34 godine.

Podizanje svijesti o mentalnom zdravlju

Svjetska federacija za mentalno zdravlje (WFMH) u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO) od 1992. godine 10. listopada obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja. Na taj dan podsjeća se na važnost ulaganja u sustav podrške mentalnom zdravlju i promicanje mentalnog zdravlja te destigmatizaciju osoba narušenog mentalnog zdravlja.

Važnost mentalnog zdravlja za cjelokupno zdravlje kao i zaštitnih čimbenika pojedinca i zajednice koji pomažu očuvanju mentalnog zdravlja izraženi su danas možda više nego ikada, osobito nakon što je svijet pogodila pandemija COVID virusa, naglasila je Svjetska Zdravstvena Organizacija te istaknula važnost većeg ulaganja u mentalno zdravlje, odnosno programe zaštite i unaprjeđenja mentalnog zdravlja. Posebno je važno ulaganje u programe zaštite i unaprjeđenja mentalnog zdravlja djece i mladih.

Mentalno zdravlje se tiče svih nas, a izrazito je važno da država i društvo prepoznaju važnost očuvanja mentalnog zdravlja građana i da su uključeni u istraživanje, planiranje i implementiranje aktivnosti koje promoviraju i podržavaju razvoj mentalnog zdravlja. Za promicanje važnosti brige za mentalno zdravlje važno je živjeti u društvenoj klimi u kojoj se poštuju i štite osnovna ljudska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Posebno valja obratiti pažnju na najranjivije skupine društva i manjine te osigurati jednaku dostupnost službi za mentalno zdravlje i njihovih programa svim osobama u Republici Hrvatskoj bez obzira na njihovu dob.

Tekst napisala: Ivana Klišanin